Stres, trauma, kriza, suočavanje, posljedice, psihološka pomoć… zvuče li vam poznato? Ako ne prije, u posljednje dvije godine zasigurno ste barem jednom čuli riječ kriza ili suočavanje sa stresom. Podvučemo li crtu, što je zajednički nazivnik navedenim konstruktima? Rekla bih mentalno zdravlje. Nešto što je vrlo lako smetnuti s uma, fokus staviti na opipljive tekuće probleme i tako zapostaviti ono što nam omogućuje svakodnevno funkcioniranje i sudjelovanje u aktivnostima zvanim „život“. Stres kao takav proizlazi iz stresora. Stresori mogu biti univerzalni, kao npr. rat ili pak individualni. Netko izgubljenu utakmicu omiljenog nogometnog kluba proživljava izrazito stresno, dok netko drugi neće ni znati da se ikakva utakmica odigrala. Humanitarne, zdravstvene i ekonomske krize; potresi, poplave i požari, iznimno su jaki okidači stresa, a vrlo lako mogu prerasti u traumatično iskustvo. Pokušajmo vizualizirati situaciju u kojoj imamo 60 sekundi za napustiti vlastiti dom i znati da se nikad nećemo vratiti. Što ponijeti sa sobom? Mobitel, punjač, laptop, vodu, odjeću, fotografije, plišanog medu iz djetinjstva, ručni sat pokojnog djeda? Već kroz samu pomisao na ovoliki stresor u nama se bude fiziološke i psihološke reakcije, tj. tijelo i um reagiraju, javlja se stres i možemo prepoznati kriznu situaciju u nastajanju. Na nama je da što hitrije osvijestimo – traumatsko iskustvo, stres, kriza mogu i vrlo vjerojatno hoće ostaviti negativne posljedice na naše mentalno zdravlje, a samo mi biramo hoćemo li i gdje potražiti pomoć. Odnosno, gdje potražiti psihološku pomoć. U konkretnim kriznim situacijama sve češće i na sve više lokacija, pa čak i virtualno, otvaraju se centri za tzv. psihološku prvu pomoć. Obzirom da će krizna situacija destabilizirati naše emocije i kognicije, psihološke intervencije kao cilj imaju stabilizirati emocionalne i kognitivne procese kod ljudi koji su izravno ili neizravno izloženi samoj situaciji. Svrha svega navedenog je zapravo osnažiti pojedinca i/ili zajednicu u suočavanju sa stresom i ponovnom aktivnom uključivanju u svakodnevne aktivnosti (npr. sjetimo se psiholoških centara otvorenih u Petrinji nakon velikog potresa 2020. godine). Noviji pristupi u psihologiji sve više su usmjereni na karakterne snage pojedinca koje, ne samo da učinkovito pomažu u suočavanju sa stresnim i traumatskim situacijama, već pospješuju pojavu tzv. posttraumatskog rasta. Odnosno, pozitivnih psiholoških promjena koje mogu uslijediti nakon proživljenog traumatskog iskustva, primjerice, osnaživanje međuljudskih odnosa, razvoj zahvalnosti, iskrenije uživanje u sitnicama svakodnevnog života itd. Karakterne snage valja pravovremeno prepoznati i staviti ih u fokus psihološke pomoći, intervencija i preventivnih programa. Kreativnost, iskrenost, socijalna inteligencija, humor, duhovnost, uživanje u ljepoti i izvrsnosti, samo su neke od njih i svatko od nas u sebi nosi i razvija specifičan set snaga. Tako će osoba kojoj je glavna karakterna snaga socijalna inteligencija kroz adekvatnu pomoć i usmjerenje stručne osobe vrlo vjerojatno osnažiti svoje odnose s bliskim osobama te prihvatiti mogućnost proširenja svojih društvenih krugova ukoliko ju je krizna situacija primorala na preseljenje u drugi kraj, grad ili državu. Osnažiti drugu osobu i pomoći joj da nadiđe, prevlada i iskoristi traumu, krizu i stres za osobni rast i razvoj nije nimalo lak zadatak stručnih osoba koje uvijek možete potražiti u svojoj blizini, bilo uživo ili virtualno. Važno je sjetiti se da time činite dobro sebi i bližnjima preuzimajući konce u svoje ruke, djelujući direktno na svoje zadovoljstvo i kvalitetu života. Autorica: Helena Bešenić, mag.psych., Centar za mentalno zdravlje MBM
