Suočavanje sa stresom odnosi se na naše ponašanje i reakcije kojima nastojimo prevladati ili umanjiti pritiske izazvane procijenjenom uznemirujućom, prijetećom situacijom. Odabir načina suočavanja sa stresom uvelike ovisi o kognitivnim procesima osobe, odnosno o tome kako o situaciji razmišljamo. Prvenstveno procjenjujemo koliko nam je trenutna situacija važna „Jesam li u opasnosti? Postoji li opcija da nekog, nešto izgubim? Mogu li ja to savladati, vrijedi li boriti se?“. Potom procjenjujemo mogućnost kontrole „Mogu li utjecati na to? Imam li ja pravo riječi u ovoj situaciji? Koliko će se moje radnje uvažiti i koliko će druga osoba reagirati na to?“. Uz vaganje važnosti i kontrole odabiremo strategiju suočavanja sa stresnim situacijama. Naravno da neće svaka situacija pobuditi jednake misli, emocije i ideje u nama i da nećemo odabrati uvijek istu opciju, no važno je da naša odluka ima kako kratkoročnu, tako i dugoročnu dobrobit za naše mentalno zdravlje, bliske odnose te zadovoljstvo raznim aspektima života. U ovom trenutku čitanja zamislite svoju stresnu situaciju koja vas je zaokupila te kroz sljedeće tri strategije analizirajte svoje misli i postupke i razmislite koja strategija vas najbolje opisuje, a koja od njih vam se čini najefikasnija. Suočavanje usmjereno na rješavanje problema podrazumijeva poduzimanje određenih akcija - informiranje, planiranje pregovora, konfrontacija sa stresorom, traženje podrške i pomoći, savjetovanje. Korisna pitanja u ovoj strategiji su Što mogu napraviti da bih riješio/la problem, osjećao/la se bolje, imao/la bolji ishod? Tko mi i kako može u tome pomoći?. Na ovaj način osigurali ste si uspostavljanje kontrole nad situacijom i odlučili ju promijeniti. Ovaj odabir za vas ima dugoročnu dobrobit uspješnijeg nošenja sa sličnim situacijama, razvijanja psihološke otpornosti te radite u skladu sa socijalno poželjnim oblicima ponašanja koji dovode do željenih promjena. Rješavanje emocionalne napetosti koju je stresna situacija prouzrokovala odnosi se na suočavanje usmjereno na emocije. Pritom osoba može koristiti različite postupke. S jedne strane može osvijestiti ono pozitivno u situaciji, prihvatiti ju takvom kakva jest i/ili tražiti podršku bližnjih iz emocionalne potrebe „pražnjenja“. Rješavanje emocionalno neugodnih stanja može biti iskazano i kroz svađe, nesuglasice, galamu, okrivljivanja sebe i/ili drugih, no također i fizičkog uništavanja, bacanja, udaranja, iskaljivanja bijesa i frustracije. Na ovaj način nećete riješiti problem, već ga prolongirati i odgoditi bavljenje istim, a emocionalna povreda stresnom situacijom može negativno utjecati na vaše obiteljske, partnerske, poslovne odnose te niz drugih parametara zadovoljstva životom i dijela mentalnog zdravlja. Ponekad nam se najjednostavnija strategija suočavanja sa stresnim situacijama može činiti izbjegavanje. Ova strategija obuhvaća povlačenje, bijeg i izbjegavanje potencijalne stresne situacije, negiranje realnosti, autodestruktivno ponašanje, a često i humor te crni humor. Time se ne rješava problem, ali često ju odabiremo jer kratkoročno može biti učinkovita za osmišljavanje boljih načina rješavanja problema, no nažalost, dugoročno može povećati ranjivost prema određenim situacijama. Ova strategija povezana je s niskim samopouzdanjem, samopoštovanjem, pesimističnijim pogledom na život, tjeskobom, anksioznošću. Zašto je važno osvijestiti koja strategija suočavanja dominira u našem obrascu ponašanja? Važno je da bismo ih, ako nam dugoročno ne donose željene promjene, mogli kritički sagledati i promijeniti. U tom procesu vam mogu pomoći sljedeće smjernice: Katkad nam je u tome potrebna stručna pomoć, ponekad zatreba suzaštita (pomoć drugih osoba), a svakako je uvijek u stresnim situacijama poželjna i neizostavna samozaštita/samopomoć.
