Traumatski događaj je događaj koji je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva, a koji je izrazito neugodan gotovo za svakoga. To može biti ozbiljna prijetnja vlastitom životu ili životu bliskih osoba, iznenadno uništavanje doma, teška bolest, prirodna nepogoda, pogled na osobu koja je ubijena ili povrijeđena u nesreći, odnosno nasilnom činu. Neovisno o tome o kakvom se traumatskom događaju radi, reakcije na traumu mogu se promatrati na dva načina. Prvi način odnosi se na vrijeme javljanja reakcije koje može biti za vrijeme trajanja događaja ili neposredno nakon njega, a tada govorimo o traumatskim stresnim reakcijama. S druge strane, kada se reakcija javi određeno vrijeme nakon samog traumatskog događaja tada se radi o posttraumatskim stresnim reakcijama. Drugi način promatranja reakcija na traumu odnosi se na područje u kojem se javljaju. To mogu biti emocionalne reakcije (strah, tuga, tjeskoba), misaone (teškoće s koncentracijom, pamćenjem, dosjećanjem i sl.), tjelesne (bolovi, znojenje) i ponašajne (teškoće u komunikaciji, povlačenje, agresija, konzumacija psihoaktivnih tvari). Sve te reakcije na traumatske događaje mogu se smatrati razumljivim i normalnim reakcijama na nenormalne okolnosti. Međutim, kada te reakcije prijeđu određenu mjeru, po intenzitetu, opsegu, trajanju i subjektivnoj nepodnošljivosti, govori se o patološkom obliku reakcije ili o posttraumatskom stresnom poremećaju. Kako će netko reagirati na traumu ovisi o nekoliko činitelja, a to su osobine pojedinca, dimenzije traume i elementi socijalnog okruženja. Svaki od tih činitelja ima specifičan utjecaj na traumatsku reakciju, ali njihov utjecaj je u većini slučajeva međuovisan. Osobine pojedinca određuju osjetljivost na stres, a uključuju osobine ličnosti, stavove, uvjerenja i motive. Dimenzije traume odnose se na prirodu traume (prirodna ili izazvana čovjekovim djelovanjem), trajanje i stupanj izloženosti. Važan čimbenik je i broj ljudi koji su zahvaćeni događajem (jedna osoba, više osoba ili cijela zajednica), stupanj prijetnje po vlastiti život i postoji li mogućnost ponavljanja takvog događaja. Od elemenata socijalnog okruženja najvažnija je podrška drugih ljudi i osobna percepcija koristi od takve podrške, društveno prihvaćeni načini reagiranja i stavovi društva prema određenom traumatskom događaju. Pandemija uzrokovana koronavirusom i razorni potresi koji su pogodili Hrvatsku predstavljaju izrazite stresore s elementima nepoznatog, nepredvidivog i životno ugrožavajućeg. U takvim kriznim situacijama suočeni smo s opasnostima koje ne možemo razriješiti poznatim načinima suočavanja i rješavanja problema, što često i kod psihički zdravih osoba izaziva osjećaj tjeskobe, panike, straha i bespomoćnosti. Ako ti simptomi ne prolaze i postaju izvor emocionalne patnje onda je važno potražiti pomoć. Budući da je jako veliki broj ljudi pogođen tim događajima sve je i veći broj osoba koje trebaju psihičku podršku. Na panelu „Oblici pomoći za osobe koje su pretrpjele traumu“ razgovarat ćemo upravo o načinima na koje se može pomoći osobama koje su zbog određenih traumatskih događaja razvile psihičke teškoće. Panel rasprava otvorena je za javnost, a održat će se 29.9. u BIZkoshnica Coworking od 16 sati, a možete je pratiti i putem Zoom aplikacije.
